Rimske terme
“Kupanje” je igralo vrlo važnu ulogu u životu drevnog Rima, kao značajan dio njegove kulture I društva. U Rimu je to predstavljalo “javnu” aktivnost, koja se odvijala u javnim kupeljima, zvanim thermae. Terme nisu bile samo mjesto za kupanje, već su se ljudi u njima družili, slikali, čitali ili vježbali. Pored “područja za kupanje”, terme su sadržavale posebne prostorije za masažu, čitaonice, male teatre za čitanje poezije i glazbu, parkove ili sobe za sastanke, a također se posjetiocima nudila hrana i piće. Često su terme sadržavale prostor zvan palaestra, vanjsku vježbaonicu (na otvorenom), gdje su se muškarci bavili raznim sportskim aktivnostima kao što su hrvanje, vježbe ili igre s loptom.
Kupanje u termama predstavljalo je svakodnevni režim za sve, muškarce i žene raznih društvenih slojeva. Ove javne kupelji uglavnom su bile u posjedu države i često su zauzimale nekoliko gradskih ‘blokova’. Jedne od najvećih terma, Diocletianove Terme u Rimu, imale su kapacitet prijema više od 3000 osoba.
U nekim termama muškarci i žene su se kupali zajedno, ovisno o lokalnim običajima. U Pompeima, jednim od najočuvanijih rimskih terma danas, muškarci i žene su se kupali odvojeno. Ove javne kupelji isticale su se izuzetnim luksuzom, s brojnim elementima od dragocjenog mramora, srebra i zlata, kao i mozaicima od iznimne vrijednosti. Do 150 godina prije Krista, postojalo je oko 150 terma na području Rima.
Struktura terma
Javno kupanje prakticirali su svi, bogati i siromašni. Razlika je bila u tome što su bogate građane, patricije, pratili jedan ili više robova koji su ih služili tijekom boravka u termama. Oni su također donosili svoju vlastitu ‘opremu’ za kupanje: četke, ulja za masažu, posudu za grabljenje vode i strigil (mali, zakrivljeni ‘alat’ rabljen za skidanje nečistoće i znoja s tijela).
Građevinska struktura terma bila je vrlo složena, ali postojale su tri ‘glavne’ sobe: caldarium, tepidarium i frigidarium. Ponekad su također sadržavale i laconicum – vrući, suhi dio za poticanje znojenja.
Proces “kupanja” u rimskim termama
Nerijetko je boravak u termama počinjao s nekom od vježbi u palaestri, gdje su se posjetioci bavili raznim sportovima, kako bi potakli cirkulaciju i održavali tijelo u dobroj kondiciji. Nakon toga, 'kupači' bi prolazili kroz tri sobe različitih namjena. Prvo bi se išlo u tepidarium – normalno je to bila najveća prostorija u termama, ukrašena najdragocjenijim mozaicima i mramorom. Ovdje su se posjetioci družili te provodili sat ili više vremena, u opuštanju i mazanju tijela uljima (najčešće upotrebljavano je bilo maslinovo ulje). Slijedeći korak je caldarium, vrlo vruća parna soba, grijana podzemnim sustavom grijanja. U središtu sobe obično se nalazila kupelj vruće vode (bazen). Vrlo često, sastavni dio caldariuma bio je laconicum, prostor gdje se kupač odmarao i pripremao tijelo za masažu. Slijedeći postupak bila je žustra, snažna masaža, praćena otklanjanjem mrtve kože, s ranije spomenutim strigilom. Posljednju fazu boravka u termama predstavljao je frigidarium gdje su posjetioci mogli uroniti u bazen potpuno hladne vode, osvježavajući se nakon cjelokupnog tretmana. Nakon toga, obično je slijedilo povlačenje u neko od prostora za opuštanje i odmor, knjižnicu ili zajedničke prostore kako bi se nastavilo druženje, ili intelektualne diskusije.
Popularity: 50% [?]
Svibanj 3rd, 2009 - 17:33
Poštovani!
Članak o rimskim termama Vam je zaista odličan!
Hvala Vam što ste mi tako pomogli oko referata za povijest o rismkim termama.
Srdačan pozdrav
Monika